Kao što je i
najavljeno prije mjesec dana, 16.2.2015. godine zatvoren je McDonald’s u Banjoj
Luci.
Prema riječima
vlasnika franšize, ekonomski razlozi su presudili. Bar za sada...
Kako i ne bi? Da
bi se ulaganje 2,5 miliona maraka isplatilo i pokrili svi tekući troškovi, svaki
dan ti trebaju kolone mušterija, a ne poluprazan lokal! Uz to, kompanija McDonald’s
je objavila da je u prošloj godini doživjela pad prihoda od čak 30 odsto. Što
bi onda mi, ovako siromašni, bili izuzetak?!
Orkestrirana „paljba“
negativnih komentara odmah je počela. Likuje se nad mukom vlasnika franšize velikog
„M“. Pominju se domaći proizvodi, dominacija kultnog banjalučkog ćevapa, upitan
kvalitet i cijene „Mekovih“ proizvoda...
Uostalom, kad
Leskovac nema McDonald’s, što bi imala Banja Luka? Slučajnost ili ne?
Ipak, jedan
komentar, odnosno pitanje posebno mi je zapalo za oko. Kaže: „Odoše Ameri, da
neće biti rata?“
Niti je na zatvaranje
banjalučkog „Meka“ uticala odluka nekog Amerikanca, niti je razlog ključa u
bravi potencijalno izbijanje ratnih sukoba.
Da pokušam
objasniti. McDonald’s je jedna od najvećih franšiznih marki na svijetu i nije
jeftina. Samo onaj ko ima dovoljno novca (čitaj milione) i ispuni odgovarajuće
uslove, može je kupiti. Dakle, ovdje nije riječ o američkom kapitalu, već o novcu
državljanina Srbije, vlasnika franšize za naše tržište. Povlači se srpski ulog,
a ne američki!
S druge strane, zatvaranje
jedinog „Meka“ u Republici Srpskoj šteti imidžu i Banja Luke i entiteta. Zašto?
McDonald’s je jedan
od globalnih brendova koji prepoznaju svi potršači razvijenog svijeta. Iako o
ovom lancu kruže priče o nezdravoj hrani, iskorištavanju radnika, zloupotrebi
poljoprivrednika (dobavljača), zagađenju okoline, mučenju životinja, desetine
miliona ljudi dnevno, ipak, objeduje u „Meku“. Kada stranci, bilo turisti bilo potencijalni
ulagači, vide ono prepoznatljivo „M“ u Banjoj Luci, htjeli mi to priznati ili
ne, mijenjaju pogled na nas. Svrstavaju nas na svjetsku mapu i postajemo prihvatljiviji!
Danas, 16. februara,
McDonald’s je zatvoren, a već za dva dana, u lokalu preko puta otvara se butik
turske konfekcije. Izgleda da više volimo da se modiramo, nego da jedemo... pa
makar i loše.
Ili je, ipak,
ćevap pobijedio?!
Нема коментара:
Постави коментар