Zar da nam rajsferšlus bude grb?

Rajsferšlus! Ta teška njemačka riječ za izgovoriti bez prethodne vježbe, odomaćena u našem jeziku kao „rajfešlus“, Banjalučanima, kako stoje stvari, više neće označavati samo onaj patent kojim zakopčavaju odjeću i koji muškarcima, uz malo nepažnje, može doći glave.

Naime, ukoliko većina odbornika Skupštine Grada 26. marta digne ruku, ovaj patent gledaćemo na grbu Banja Luke, sa kojim bi trebalo da se identifikujemo!  

Trebalo bi, ali kako?

U objašnjenju idejnih tvoraca, heraldičara iz Srbije, ističe se da je osnovni crveni polukružni štit dat u boji koja simboliše banjalučku regiju. Nadalje, srebrni stub simboliše rijeku Vrbas. Dva zlatna nazubljena heraldička stuba, već pomenuti rajsferšlus, aludiraju na zidine koje predstavljaju personifikaciju stvaralaštva, sublimirajući u sebi cjelokupnu materijalnu i nematerijalnu baštinu grada. 

Štit je nadvišen zlatnom zidnom krunom ukrašenom dijademom (prema Milanu Vujakliji, Dijadema-plava ili bijela traka oko čela koju su, kao znak vladarskog dostojanstva, nosili persijski kraljevi i grčki carevi; kruna; ženski ukras za glavu; vladarsko dostojanstvo i vlast), koja, kako navode, aludira na počasti koje grad posjeduje (domen protokola i administracije). Čuvari štita su dva srebrna bika čija je upotreba utemeljena u narodnoj tradiciji i literarnom stvaralaštvu znamenitih ličnosti ovog kraja. Ovdje su tvorci, pretpostavljam, mislili na Kočićeve junake, Jablana i Rudonju. Blago nama!

Grana kestena u rodu ukazuje na kontinuitet uređenja gradskog ambijenta i predstavlja njegovo prirodno nasljeđe. A natpis na lenti “Slavna i sveta” odnosi se, tvrde, na rijeku Vrbas i preuzet je iz poznatih Dučićevih stihova.

E sad, krenimo redom. Ono što prvo upada u oči jeste Kastel koji, kao što napisah, više liči na rajsferšlus, ali ne bih više o njemu. Osim „patenta“, tu su i „srebrni“ Vrbas i Kočićevi bikovi.

Još, za svojih 30 godina, nisam čuo da neko Vrbas naziva srebrnim, ali jesam zelenim! Tu se krije problem!  Kad bi po sredini išao „zeleni stub“, to bi, vjerujem, povrijedilo nacionalne interese nas Srba, možda i Hrvata, pa bi se onda opet morali vratiti na početak. Ali, zaboravljamo da je ovdje riječ o simbolici, koja, očito, izostaje. Dakle, ako mene kao člana familije koja više od 100 godina živi u Banjoj Luci srebrni stub ne asocira na Vrbas, a vjerujem i sve vas koji ovo čitate, onda je neko debelo pogriješio!

A tek bikovi?!

Poštujem tradiciju i običaje, lik i djelo Petra Kočića, ali ovo je Banja Luka, a ne Manjača!

Istina je da dio ove planine pripada teritoriji Grada, ali Banja Luka je poznata po alejama, kestenu, lijepim ženama, sportu, dajaku, ćevapima... a ne po stočarstvu!

Kad već nemamo „banjalučke“ životinje, onda, ako neko baš mora da čuva štit, neka ga čuvaju statue sa Banskog dvora! Šta fali? Djeluju zaštitnički, a i bliže su nam od Jablana i Rudonje!

Da ne griješim dušu, istina je da u ponuđenom, izuzimajući navedeno, ima banjalučke simbolike. Ipak, cijeneći vaš trud i zalaganje, gospodo, zahvaljuhem se na ponudi! Ovaj lijepi crtež mi se ne sviđa i, ma koliko se trudio, od identifikacije nema ništa!

P.S. Ako kojim slučajem prijedlog ne bude usvojen kao grb Grada, predlažem da ga ustupite privrednom društvu Stočar a.d. Banja Luka. Jer, identifikacija je zagarantovana!