Zaslužuju li Srbi Novaka Đokovića?

Foto: 24sata.rs

Tog 1. marta 2015. godine još jednom je odata počast Nikoli Gardoviću, čije je ubistvo na ovaj dan 1992. godine nagovijestilo rat u BiH. Ponovo smo slušali o „spornom“ datumu Dana nezavisnosti BiH.

Tog 1. marta 2015. godine „Charlie hebdo“ još jednom je zaintrigirala svjetsku javnost karikaturom u Donjecku.

Tog 1. marta 2015. godine KK Crvena zvezda Telekom izgubila je od KK Partizan. Na utakmici je bio i Novak Đoković.

Tog 1. marta 2015. godine najbolji teniser planete došao je u Pionir da gleda veliki košarkaški derbi. Došao je da podrži klub za koji navija. Došao je da uživa u sportu, a dobio prozivke i uvrede, jer „ne plaća porez u Srbiji“?!

Tog 1. marta 2015. godine nekolicina Srba je još jednom pokazala primitivizam, nevaspitanje, bestidnost, moralnu ogoljenost, sramotu, zavist! Još jednom su pokazali da je USPJEH jedino što Srbin Srbinu nikada neće oprostiti!

Nezadovoljni sopstvenim životima, ljudi postaju ogorčeni. A slamku spasa kojom maskiraju svoj neuspjeh vide u urnisanju tuđih uspjeha.

Zašto? Zato što se ljudi stalno porede. Kada vide onog uspješnog, pogledaju sebe u ogledalo i vide koliko su iza ili ispod, koliko su nesposobniji. I tu proradi najpodliji oblik ljudske sujete. Kada već ne možemo da se poredimo sa Novakom, njegovom igrom, uspjehom i svime što je na sportskom planu ostvario, ajmo ga onda prozvati što ne plaća porez državi Srbiji, u kojoj niti zarađuje novac, niti u njoj živi.

Vjerovatno nijedna od onih „mudrih“ glava iz kojih je izlazilo ono sramno: „Plati porez, pi*ko ciganska“, nije se sjetila koliko nas je taj isti Novak Đoković zadužio, koliko nam je radosti donio, koliki je rodoljub, a tek koliki je humanitarac?! Koliki je čovjek i sportista?! Jok!

Odlika primitivnih i siromašnih društava je da se tuđi uspjeh ne posmatra kao zdrava konkurencija koja vas tjera naprijed, već suprotno. Znate onu priču o komšijinoj kravi...? E, tu je naša tragedija! Umjesto da kupimo kravu, da je hranimo i brinemo o njoj kako bi ona dostigla i prestigla komšijinu, mi krećemo u potragu za otrovom. Da što prije crkne komšijina, da se izjednačimo i zajedno nastavimo tavoriti u nesreći.

Ali,  tog 1. marta 2015. godine Novak Đoković još jednom je pokazao koliki je čovjek, ljudska gromada, Mont Everest!

Onako, šmekerski, kako i dolikuje onima koji su velikim radom, trudom, znojem i odricanjem, došli do vrha i to svjetskog, iskluirao je prozivke i maloumnicima „opalio šamarčinu“.

„Navijam za Zvezdu, ali nije da mrzim Partizan. Za Partizan navijam u svim osim kada igraju protiv Zvezde. Kad sam bio mlađi, igrao sam tenis za Partizan, tako da nemam problem“, rekao je Đoković.

Ne znam da li mi, Srbi, ovakvi kakvi smo, zaslužujemo Novaka Đokovića ovakvog kakav je? Ali znam da nam je potreban! Junak, heroj, šampion, pobjednik! Neko ko ličnim primjerom, bez ičije pomoći, dokazuje da se rad i trud isplati!

  

I zato, kapa dole, majstore!

A jedini koji treba da plate porez je ta šačica bezumnih navijača! I to, porez na glupost!